+381 69 1291 494

epusles@gmail.com

Promocija Istraživanja – IZLAGANJA

P R O M O C I J A   I S T R A Ž I VA N J A

Srdjan Dimitrijević, predsednik EPuS – Leskovac

Uvodno izlaganje

Poštovane građanke i građani, istaknuti gosti,
Dobrodošli na promociju naše publikacije o unapređenju zapošljavanja mladih u Leskovcu!
No, pre nego što krenemo sa radom, hajde da uputimo jedan aplauz podrške našim nezaposlenim mladim sugrađanima.

Okupili smo se zbog nezaposlenih mladih ljudi Leskovca. Jedino što ćemo tražiti od njih, to je da nam pruže šansu da se borimo za njih. Mi duboko verujemo da ono što je najvažnije za uspeh mladi ljudi – oni nose u sebi (želja za nadmetanjem, spremnost da se rizikuje, znatiželja, imaginacija). Ono što je neophodno, to je da ih zajednički oslobodimo balasta koje su decenije naopakog sistema ostavile za sobom. U tu svrhu osmislili smo projekat koji smo nazvali “Ekvilibrijum – poboljšanje položaja nezaposlenih mladih ljudi u Leskovcu” i za koji smo dobili finansijsku podršku Fondacije za otvoreno društvo. Sada smo u prilici da sa Vama podelimo saznanja o rešenjima do kojih smo došli. I što je najvažnije, da Vas pozovemo da zajedno nastavimo dalje. Sve što mislimo da je važno u vezi s tim, sadržano je u publikaciji koju ste dobili uz poziv za ovo okupljanje. Ona nosi naziv “Istraživanje praktičnih rešenja za unapređenje zapošljavanja mladih u Leskovcu lokalizacijom relevantnih javnih politika EU”.

Sve što je vezano za ovu publikaciju uradili smo ne kao prolaznici i tezgaroši, već kao ljudi koji žive sudbinu ovoga grada. Počev od izrade istraživačkog zadatka, preko samog rada na istraživanju, pa sve do dizajniranja korica, pripreme za štampu i samog štampanja. To nije bio samo profesionalni izazov. Bio je to i roditeljski izazov, i izazov dece koja će postati roditelji, i generacijski izazov, i lokalni izazov, jednom rečju – ljudski izazov. Radeći na ovome primenili smo i posebna organizaciona rešenja. Svaki član istraživačkog tima imao je svoj istraživački pod-tim sastavljen od stručnjaka raznih specijalnosti, pri čemu je svako mogao da komunicira sa svakim, dakle i po horizontali i povertikali. Na taj način, svaka specijalnost mogla je da se ispolji maksimalno, a da, opet, celina ne izgubi dušu. Bilo je uzbudljivo i bilo je zahtevno promišljati oslobađanje radnih potencijala mladih Leskovca. Učiniti nešto konkretno za stvaranje održive budućnosti Leskovca. Osloniti se na održivu prošlost Leskovca. Suočiti se sa neodrživom sadašnjošću Leskovca. I svakako, analizirati životne izglede koje sa sobom donosi prihvatanje tržišnih pravila i vrednosti EU.

Kada je reč o rešavanju problema zapošljavanja nezaposlenih mladih ljudi u Leskovcu, mnogima danas to izgleda kao nemoguća misija. Ovo istraživanje govori upravo suprotno. Ono ponajviše govori o tome šta smo sve mogli da postignemo, a nismo, da smo i posle 1945. godine ostali na kursu tržišne privrede, privatne svojine, demokratije i vladavine prava. Da smo ostali na tom putu, Leskovac danas ne bi imao 160, nego 460 zaposlenih na 1.000 stanovnika. Da smo ostali na tom putu, mladi Leskovca danas ne bi činili 15% populacije, a 40% lokalne nezaposlenosti, već bi taj odnos bio sasvim drugačiji. Da smo ostali na tom putu, upravljačka tela ove lokalne zajednice imala bi danas jasan stav o tome da li su joj važniji mladi ili asfaltiranje njiva, akumuliranje državne imovine, otkrivanje vruće vode i tome slično. Da smo ostali na tom putu, mlade bi danas zapošljavalo tržište rada, a ne političari. Da smo ostali na tom putu, mi bismo sada govorili o nezaposlenosti kao prevashodno ekonomskom, a ne prevashodno političkom problemu Leskovca.

Nekoliko reči o samom predmetu Istraživanja. Mi se ovde bavimo javnim, ili praktičnim politikama kako ih kod nas nazivaju. To je policy aspekt političkog delovanja, odnosno sadržajna strana politike. Dakle, ovde se ne radi o istraživanju političkih stranaka, ili političkih institucija. Ovde se radi o istraživanju sadržaja političkih odluka odgovarajućih upravljačkih tela, tj. onoga što određuje kvalitet samog ambijenta za zapošljavanje mladih. Praktično, istraživali smo ono što su upravljačka tela odlučila da učine, ili da ne učine, rešavajući problem zapošljavanja mladih u svojim sredinama. Pritom smo često izlazili iz okvira klasične policy analize, baveći se i ekonomskim, istorijskim, pravnim, psihološkim, sociološkim, društveno-filozofskim, filozofsko-političkim i drugom važnim značenjima tih odluka. Svakako, istraživali smo ne samo sadržaj političkih odluka EU, već i ono što ih određuje, kao i ono što je proisteklo iz njih.

Zašto baš javne politike EU? Zato što je Leskovac jednom već izrastao u razvojnog lidera Srbije poslujući kao integralni deo evropskog tržišnog okruženja! Zato što EU ima sistemska rešenja koja najviše odgovaraju sklonostima mladih ljudi! Zato što nama uporedive zemlje kao što su Bugarska, Rumunija ili Mađarska – zahvaljujući javnim politikama EU – imaju danas 2 do 3 puta manju stopu nezaposlenosti mladih od Srbije i Leskovca! Zato što EU ima fondove koje odmah mogu da koriste i nezaposleni mladi ljudi Leskovca!

Kako treba čitati preporuke koje smo dali u sklopu ovog istraživanja? Sve što je rečeno u ovoj publikaciji, rečeno je iz ugla mladih Leskovca! Pritom mi sada ne počinjemo od nule. Nije nam potebno da budemo nekakvi proevropski snobovi koji bi samo da prepisuju ono što se radi u Evropi, da bi bili u modi! Naprotiv! Mi želimo da preuzimamo evropsko seme, koje smo i sami stvarali do isključivanja zemlje iz glavnog civilizacijskog toka. Stalno smo imali u vidu da poslednjih 68 godina predstavlja samo delić na vremenskom kontinuumu, unutar kojeg se stvarao ovaj grad. I da ono što je ono što je nama koji živimo u Leskovcu potrebno, to nije integracija, nego reintegracija u Evropu. Ovo je grad koji je zapošljavao ljude u vreme svetske ekonomske krize, najveće koju savremena civilizacija pamti – dakle, kada je cela Evropa otpuštala ljude. I to nijednog trenutka ne smemo smetnuti s uma.

Postavlja se logično pitanje: Šta je suština nalaza do kojih smo došli i preporuka koje smo dali? Naučnici kažu da u predmet spada i ugao iz kojeg se predmet posmatra. Mi čitavu ovu problematiku posmatramo iz sledćeg ugla:

Prvo, ova zemlja i ovaj grad mogu i bez Koridora 10 i bez Koridora 11 i bez vruće vode i bez autobuske stanice u državnoj svojini i bez koje čega drugog, na šta se troše ogromne pare. Ali ono bez čega ne mogu – to su mladi.

I drugo, ono što je najvažnije za uspeh, to mladi ljudi nose u sebi.

Ako bismo stvari smestili u formu jednog lokalnog modela podrške, onda se sva naša saznanja mogu svesti na četiri osnovna principa.

Prvi princip glasi: Mladi su najvažniji! To znači da su mladi Leskovca iznad svake politike. I takođe, to znači da mladima moramo da pristupamo kao našem najvrednijem razvojnom resursu, a ne kao problemu.

Drugi princip glasi: Niko ne zna dok mu tržište ne kaže! To znači da niko ne može da zna koliko je sposoban, ako svoju sposobnost ne izloži proveri tržišta rada. Politička zapošljavanja, koja u ovoj zemlji predstavljaju praksu već punih 67 godina – nas su i dovela tu gde jesmo. Politička zapošljavanja predstavljaju najperfidniji oblik korupcije i najveći udarac na održivu budućnost Leskovca.

Treći princip glasi: Svi za mlade – mladi za sve! Ovaj princip govori o potrebi za multisektorskim pristupom zapošljavanju mladih. Na lokalnom nivou imamo na raspolaganju 20-ak javnih politika kojima možemo da podržimo rešavanje ovog problema. Najgore će biti ako uzimamo od tržišno održivih preduzetnika, da bismo ulagali pare u politička zapošljavanja na tržišno neodrživim radnim mestima.

Četvrti princip glasi: Što je dobro za dobro upravljanje, dobro je i za mlade! On sažima sve principe dobrog upravljanja, koji moraju da se praktikuju ukoliko želimo održiva radana mesta.

Iz ova četiri principa izveli smo mere i instrumente lokalnih javnih politika u oblasti zapošljavanja mladih.

Kada je reč o merama za unapređenje lokalne politike zapošljavanja mladih, njih smo podelili u tri grupe. U prvu grupu svrstali smo mere za povećanje tražnje za radom. Težište ovog kompeksa mera je na jačanju preduzetništva, posebno u oblasti socijalne ekonomije. Ideja je da podstaknemo osnivanje 400-500 tzv. “juniorskih preduzetničkih organizacija” koristeći mogućnosti koje pruža postojeći zakonski okvir Srbije. Naš predlog je da se ustanovi lokalni sistem vaučera za plaćanje raznih usluga koje bi mladi obavljali organizovani u pomenuta preduzeća na tržišnoj osnovi. Vaučere bi izdavala lokalna samouprava i oni bi se finansirali iz lokalnog Fonda za unapređenje zapošljavanja mladih, koji bi za tu priliku bio osnovan kao posebna i trajna institucija. To bi pružilo priliku mladima da steknu neophodno i preduzetničko iskustvo, a da ne “sagore”. Istovremeno, time bi se efektivno povezao učinak mladih sa potrebama svih članova lokalne zajednice.

U drugu grupu svrstali smo mere za prilagođavanje ponude rada tržištu rada. Ovde je reč o osposobljavanju mladih u skladu sa potrebama tržišta rada, tj. unapređenju njihovih radnih veština i sposobnosti. Ovde je potrebno i “osposobljavanje za osposobljavanje”, tj. za mentorstvo.

I najzad, treća grupa mera odnosi se na jačanje uloge lokalnog tržišta rada. Ona podrazumeva korišćenje mogućnosti formiranja posebnog lokalnog tržišta rada za mlade.

Od instrumenata koje smo predložili najvažniji su sledeći: 1) Osnivanje Fonda za unapređenje zapošljavanja mladih u iznosu od 5 miliona evra (2% lokalnog društvenog proizvoda, tj. 15% lokalnog budžeta, što je ravno učešću mladih radnog uzrasta od 18-29 u lokalnoj populaciji); 2) Definisanje jasnih Kriterijuma za to ko može da koristi ova sredstva; 3) Korišćenje “otvorenog metoda koordinacije” za praćenje sprovođenja utvređenih planskih ciljeva; i 4) Socijalni dijalog.

Planske mere potrebno je osmisliti i sprovesti istovremeno na dva plana, i to: 1) Dugoročnom planu (Usvajanje Strategije za oslobađanje potencijala mladih Leskovca); 2) Kratkoročnom planu (Izrada i sprovođenje Programa zapošljavanja 2.000 mladih ljudi Leskovca).

Prihvatajući jednu ovakvu orijentaciju Leskovac će postaviti temelje razvoju slobodnog preduzetništva, primenjujući najdelotvorniji mogući pristup koji bi se mogao formulisati na sledeći način: “Ne raspodeljivati ulovljenu ribu mladima”, “Ne svoditi akciju samo na učenje pecanju”, već pre svega “Unaprediti ribarstvo”.

 

BRATIMIR NEŠIĆ, zamenik predsednika NVO Evropski pokret – Leskovac

IZAZOVI SA KOJIMA SE SUOČAVA EVROPSKA UNIJA U REŠAVANJU PROBLEMA ZAPOŠLJAVANJA MLADIH

OPŠTI:

1.GLOBALIZACIJA – iako ima pozitivan uticaj na ekonomski rast, otvaranje novih radnih mesta, jačanje konkurentnosti evropske ekonomije, itd., ima i negativan uticaj, posebno na najugroženiji i nekvalifikovani deo nezaposlene omladine.

2.DEMOGRAFSKE PROMENE – u većini zemalja EU opada natalitet što ima snažan negativan uticaj na dugoročne trendove u brojnosti radne snage i zahteva povećanu međugeneracijsku solidarnost. Takođe, omladina je postala deficitaran resurs u EU, npr. u narednih 50 godina učešće omladine uzrasta od 15 do 29 godina u ukupnom stanovništvu Evrope opašće sa sadašnjih 19,3% na 15,3%. Zbog toga je EU već preduzela mere prilagođavanja aktuelnih strategija ovim trendovima.

3.KLIMATSKE PROMENE – postavljaju zahteve za dodatnim aktivnostima na planu obrazovanja i obuke za razvoj novih veština. To podrazumeva daleko veću spremnost za promene u sopstvenom načinu života i ponašanja.

4.DRUŠTVENE PROMENE – Stanovništvo u EU živi sve duže i dobija potomstvo sve kasnije, prolazeći kroz dramatične promene u obrascima porodičnog života. To zahteva i odgovarajuće prilagođavanje a posebno napredak u rodnoj ravnopravnosti. U isto vreme mnogo toga ukazuje da su individualne životne šanse u većini slučajeva određene već u vreme polaska u školu kada porodica i neposredno okruženje imaju ključnu ulogu.

5.MIGRACIJE – prisutne su u svim članicama EU. Integracija emigranata u EU je dobra ali u nekoliko zemalja članica EU, 10% populacije do 15 godina ima roditelje rođene u inostranstvu. Deca iz ovih porodica imaju slabije rezultate u školovanju i kasnije slabije šanse da se zaposle.

POSEBNI:

1.NEDOSTATAK MOGUĆNOSTI – iako omladina u EU danas ima brojne mogućnosti, ipak se nalazi u relativno lošoj situaciji. Previše mladih ne može da iskoristi raspoloživi potencijal, da uđe uspešno na tržište rada i da završi školovanje. Svaki šesti mladi čovek ne nastavlja školovanje već završava samo obavezno čime se stvara radni kontigent stanovništva koji zauzima najlošija i najslabije plaćena radna mesta

2.VISOK RIZIK OD NEZAPOSLENOSTI I SIROMAŠTVA – ovi problemi pogađaju dvostruko više mladih nego starih osoba što je povezano sa prethodnim problemom ranog napuštanja školovanja. Mladi bez odgovarajuće školske spreme imaju najteži pristup tržištu rada i veoma neujednačen pristup doživotnom učenju. Tako je 20% mladih (16-24 god.) u riziku od siromaštva a kod starijih lica (24-49 god.) je 14%. Ovu situaciju često prate i nezaposlenost ostalih članova porodice i njihova nedovoljna obrazovanost. Takođe i visokoobrazovani ljudi imaju problem sa pristupom tržištu rada, što ograničava korišćenje njihovih potencijala i izaziva ogromne frustracije. Pored toga, stopa nezaposlenosti mlađih žena je čak i veća u odnosu na muškarce i one češće dobijaju oročene i privremene poslove.

3.TEŠKOĆE U PRISTUPU I UČEŠĆU U DRUŠTVU – vezane su za činjenicu da nisu svi mladi adekvatno osposobljeni da se nose sa promenama u EU. U najtežem položaju su mladi koji su isključeni iz društva, marginalizovani, bez pristupa obrazovanju, zapošljavanju i socijalnoj zaštiti. Poseban problem je zdravlje mladih, naročito kada se radi o gojaznosti, stilu života, bolestima zavisnosti ili mentalnom zdravlju.

4.SLABLJENJE SOLIDARNOSTI – Duži životni vek, starenje stanovništva i geografska pokretljivost promenili su odnose između generacija. Duži život mladih pod istim krovom sa roditeljima, obaveza roditelja prema zavisnim starijim osobama u porodici – sve to su procesi koje je sve teže pomiriti u uslovima sveopšte individualizacije. Na jednoj strani, sve je veći fokus na pojedinačnom a na drugoj strani, mladi se sve više oslanjaju na nove solidarnosti izvan porodice i tradicionalnih institucija solidarnosti.

BAJKA O PETRU SVIRAČU

Bajka o Petru Sviraču jedna je od najmračnijih koje su ikada ispričane. Jednom davno, pre više stotina godina,strašan događaj se zbio u gradu Hamelnu, u Nemačkoj. To je bio miroljubiv i lep gradić sa rekom, okružen poljanama i šumama.

Iznenada jednog prolećnog dana, Hameln su preplavili pacovi. Bilo ih je u potpunosti svuda. Stotine i hiljade njih a broj je svakog dana sve više rastao! Bili su jako gramzivi i jeli su sve što im se našlo na putu. Prava napast za domaćice i vredne zanatlije toga grada. Stanovnici su postali gladni, žedni i odrpani jer su pacovi sve pojeli. Gradonačelnik je doneo odluku da ih se nekako mora otarasiti, ali nije znao kako.

Iznenada je neko zakucao na gradska vrata i predstavio se kao Petar Svirač koji je tražio samo 1 zlatnik a zauzvrat je obećao da će grad osloboditi pacova. Gradonačelnik je pristao.

Sledećeg dana, rano ujutru Petar je zasvirao u svoju sviralu a svi su pacovi krenuli za njim. U laganoj i tihoj povorci on ih je vodio izvan grada do reke u kojoj su se svi udavili. Kada je došao kod gradonačelnoka da naplati, gradonačelnik je zaboravio svoje obećanje i predomislio se smatrajući da to i nije bilo neko veliko delo pa ga je oterao. „Vrlo dobro“ odgovorio je Petar Svirač i tajanstveno se nasmejao.

Sledećeg dana, rano ujutru Petar je još jednom zasvirao u svoju sviralu i ovoga puta sva deca u gradu su krenula kao omađijana za njim. Ona su pljeskala, igrala i niko ih nije mogao zaustaviti. Odveo ih je preko brda i građani Hamelna nikada više nisu videli svoju decu niti Petra Svirača.

MORAMO DA SPREČIMO RAZNE SVIRAČE DA NAM ODVODE DECU IZ LESKOVCA!!!

Podelite objavu:
Share on twitter
Share on facebook
Share on linkedin
Share on email
Share on whatsapp

Pretraga:

Kategorije:

Zeleno je cool
Zanimljivosti
Projekti
Pitali
Novosti
Naslovna

Izdvajamo:

Možda vas zanima i