+381 69 1291 494

epusles@gmail.com

O predrasudama…

ŠTA SU PREDRASUDE?

Pošto želimo da budemo kvalitetna savetodavna podrška mladim ljudima u prevazilaženju njihovih predrasuda o EU, objasnićemo, najpre, šta su to predrasude i stereotipi.

Predrasude su stavovi o nečemu što se dovoljno ne poznaje, niti se temeljno i kritički proučilo. Oni  nisu potkrepljeni činjenicama niti zasnovani na argumentima, nego su doneseni bez prethodnog proveravanja njihove tačnosti i bez prethodnog rasuđivanja. Predrasude predstavljaju negativan stav prema svim ili većini članova neke grupe. Obojene su, uglavnom, vrlo negativnim emocijama. Predrasude nisu opravdane,  jer ne postoje ni logičke ni naučne osnove za to da jedna osoba ili grupa ljudi predstavlja i doživljava sebe kao superiornu u odnosu na drugu osobu ili grupu ljudi.
Predrasuda može neku osobu učiniti sklonom da se ponaša na način, koji pokazuje davanje prednosti samom sebi ili vlastitoj grupi i kao pokušaj da se druga grupa predstavi kao manje vredna, inferiorna, pogrešna. Ponašanje koje proizlazi iz predrasudnih stavova može poprimiti različite oblike nepravednih postupaka prema pripadnicima druge grupe, odnosno, da se određenim grupama ljudi ukidaju ljudska prava, što predstavlja diskriminaciju. U istoriji su poznati primeri vrlo brutalnog ispoljavanja predrasuda jednog naroda prema nekim drugim narodima sa vrlo tragičnim posledicama, kao tokom II svetskog rata. Predrasude podrazumevaju  iracionalnu sumnjičavost ili mržnju prema određenoj grupi ljudi, naciji, rasi ili religiji. One se često temelje na društvenim stereotipima.

Stereotipi su uverenja,  koja mogu biti pozitivna i negativna, a zasnivaju se na pretpostavci da svi pripadnici druge grupe imaju određene osobine koje su samo njima svojstvene i po kojima se razlikuju od drugih. Pojam etničkih stereotipa uveo je Volter Lipman 1922. a njih je definisao kao uprošćene slike o svetu. Ljudi nastoje da im svet izgleda razumljivije i pristupačnije, pa pribegavaju psihološkim principima uprošćavanja i generalizacije. Danas se pod stereotipom podrazumeva preterano verovanje, iskrivljena slika o grupi ili osobi – generalizacija koja ne dozvoljava individualne razlike ili socijalne varijacije. Mogu da imaju podršku u realnosti, ali je češće slučaj da osoba i ne poznaje nekog, a unapred donosi zaključke o njemu i to prenosi, generalizuje, na grupu kojoj on pripada. Tako je kod nas ustaljeno da se o Britancima govori kako su hladni i proračunati, da se Nemci isključivo doživljavaju kao tačni i disciplinovani, a Crnogorci kao lenji. Stereotipima se zamera da zanemaruju individualne razlike koje postoje u svakoj društvenoj ili etničkoj grupi.

Ima više pokušaja objašnjenja izvora i porekla predrasuda. Teorije o predrasudama nastale su na osnovu najviše proučavanog fenomena etničkih i rasnih predrasuda, ima ih više, a mi ćemo ovde prikazati neke od njih.

Za psihodinamske teoretičare je karakteristično da suštinu predrasuda vide u tome da su predrasude posledica i izraz delovanja određenih unutrašnjih , dinamičkih snaga, i da se javljaju usled određenih karakteristika onih koji imaju predrasude, a ne karakteristika onih prema kojima postoje predrasude. Jedan je oblik ovih teorija već dosta stara instinktivistička koncepcija koja izvor predrasuda vidi u urođenoj agresivnosti ljudi. Takvo shvatanje nalazimo, na primer, kod Hobsa, po kome je fundamentalna ljudska težnja-težnja za moći.

Najproširenije psihodinamsko shvatanje izvora predrasuda jeste tzv. frustraciona teorija predrasuda. Formirali su je J.Dollard 1939., sa svojim saradnicima, koji je nazivaju i teorijom „žrtvenog jarca“.

Osnovni pojmovi koje koristi ova teorija jesu pojmovi frustracije, agresije i dinamskih mehanizama – represije i projekcije. Sprečavanjem zadovoljenja motiva dolazi do stanja frustracije. Izvori frustracije mogu biti različiti. Nisu sve vrste frustracija u istoj meri izvor za javljanje predrasuda, ali hronično sprečavanje zadovoljenja nekih potreba može dovesti do projekcije unutrašnjeg nezadovoljstva na neku grupu ljudi. Socijalne frustracije, predstavljaju  češći izvor predrasuda.

Kada dodje do frustracuja, uvek i neizbežno dolazi i do javljanja agresivnosti. Ta se agresivnost  potiskuuje zbog toga što je štetno njeno ispoljavanje. Kad ispoljavanje agresivnosti prema stvarnom izvoru frustracije krije potencijalnu opasnost da manifestovana agresivnost bude uzvraćena, ona se pomera i projektuje na neku grupu prema kojoj nije opasno ispoljiti agresivnost.

Treća varijanta psihodinamskih teorija jeste ona koja u svom objašnjenju naglašava postojanje određene strukture ličnosti kao izvora predrasuda. Anksiozne, nesigurne u sebe ili autoritarne ličnosti razvijaju predrasude. Izvor takvih karakteristika ličnosti može biti različit, ali po pravilu je to doživljaj iz djetinstva. Psihodinamske teorije pomažu da razumemo zašto neke osobe, iako u sličnim ili istim sredinama kao druge, imaju predrasude, a druge osobe ih nemaju.

Karakteristika situacionih teorija jeste da, objašnjenje porekla predrasuda vide, pre svega, u aktuelnoj situaciji u kojoj se pojedinac nalazi. Ova teorija ima više varijanti, a jedna je „teorija atmosfere“. Prema njoj, izvor predrasuda je u neposrednom uticaju i prenošenju shvatanja koja postoje u sredini u kojoj pojedinac živi. Situacione teorije razmatraju ideju da predrasude potiču iz situacije u kojoj se pojedinac nalazi. Teorija atmosfere za predrasude navodi prenošenje shvatanja koja postoje u određenoj sredini na decu. Deca ova shvatanja prihavataju i ne razmišljajući o tome koliko su tačna. Recimo devojčica koja sluša, odrastajući, predrasudu da je ženi mesto u kući, a ne da „juri“ karijeru može to da prihvati zdravo za gotovo. Druge teorije ovog pravca navode aktuelni trenutak kao što je recimo ekonomska kriza u društvu za koju se traži krivac. Mi kategorišemo, jer nam je tako lakše. Lakše se snalazimo kad stvari (u ovom slučaju grupe ljudi) svrstamo u kategorije. Pošto smo inače bića koja žive u grupama mi se sa njima identifikujemo i poredimo se sa drugim grupama. Tako jačamo jedan deo identiteta, ali i podižemo samopouzdanje. U zadnje vreme mnogi su osetili ponos zbog velikh sportskih uspeha sportista iz Srbije. Neki su na taj način, identifikujući se, osetili uspeh. Doduše ovo nije bio lično njihov, ali njihove grupe – jeste. „Grupa X je superiorna, ja sam član grupe X dakle i ja sam superioran“.

Kulturološke teorije  kao izvor predrasuda naglašavaju određene socijalne norme, vrednosti i shvatanja, karakteristična za neku kulturu. Faktor koji pokazuju kao izvor predrasuda ne posmatraju kao kratkotrajan, nego kao relativno trajnu karakteristiku nekog društva.

Među ove teorije može se ubrojiti i shvatanje koje izvor predrasuda vidi u naglom procesu urbanizacije određenih društava. Kulturološka koncepcija u užem smislu jeste i koncepcija da su izvor predrasuda određena tradicionalna grupna shvatanja.

Teorije opravdane reputacije su u svojoj suštini rasističke,  jer prema shvatanju pristalica ovih teorija smatraju da su određene manjine stvarni nosioci određenih osobina koje su nepoželjne, da su opasnost za društvo i ometaju mu razvoj.

Društveno – istorijske teorije uzrok predrasuda vide u širem društvenom kontekstu u vremenu, istorijskom procesu. Predrasude se formiraju i održavaju jer nekom to odgovara, klasi koja je na vlasti. Ona smišlja, održava i širi predrasude iz ekonomskih razloga i zbog privilegija. Diskriminacija određenih grupa ima svojih prednosti za određene krugove ljudi koji joj ne podležu. Činjenica da se predrsude kod jednog pojedinca mogu razviti, a kod drugih ne, objašnjavaju se ličnom funkcionalnošću predrasuda. Predrasude pomažu pojedincima da ostvare različite, za njih neostvarive želje, ili da pokušaju da ublaže stvoreno osećanje nesigurnosti i tenzije.

Osim što su rasprostranjene, predrasude su i opasne. Jednostavan negativan odnos prema nekoj grupi može biti nemilosrdan i može da preraste u ekstremnu mržnju, u mišljenje da su članovi te grupe manje humani, manje vredni, zbog čega se potpuno opravdavaju različiti oblici torture,  zlostavljanja, prema njima, pa čak i ubistava i genocida.

Predrasude i stereotipi su posledica mentalne inercije ljudi, nekritičke sklonosti generalizaciji i sklonosti da svet posmatramo u kategorijama „crno-belo“. Vrlo su otporne na promenu, ali osvešćivanjem sopstvenih predrasuda, uvidom u njih, možemo uspostaviti mehanizme kontrole njihovog ispoljavanja.

Podelite objavu:
Share on twitter
Share on facebook
Share on linkedin
Share on email
Share on whatsapp

Pretraga:

Kategorije:

Zeleno je cool
Zanimljivosti
Projekti
Pitali
Novosti
Naslovna

Izdvajamo:

Možda vas zanima i